Povijest groblja Trsat

Povijest mjestima pokapanja na Trsatu datira iz 17. stoljeća. Franjevac Franjo Glavinić je već 1648. godine u knjizi Historia Tersattana opisivao staro groblje koje se nalazilo pred samom trsatskom Marijinom crkvom. Tijekom godina razna su bila groblja izgrađena i zatvorena na različitim mjestima.

3. lipnja 1901. godine službeno je otvoreno novog općinsko groblje na Trsatu, na sadašnjoj lokaciji. Već je sutradan, 4. lipnja 1901.godine, ukopan prvi pokojnik. Isprva manjih dimenzija, zbog sve većih potreba narastajućeg stanovišta Sušaka, trsatsko se groblje kontinuirano uređivalo i proširivalo. Danas je groblje Trsat popunjeno, bez mogućnost proširenja zbog okolne stambene izgradnje i gradskih prometnica.

Opis današnjega groblja

Trsatsko groblje ima gotovo četvrtast tlocrt s grobovima raspoređenim u vrlo pravilna polja i ortogonalne nizove. Glavni je ulaz portal s rešetkastim željeznim vratnicama na sjevernoj strani, uz  trsatsku prometnicu, a sporedni je u jugoistočnom kutu. Groblje je duž cijela oboda opasano zidom. Nasuprot ulazu ja glavna aleja koja vodi do jednostavne historicističke grobne kapelice, koja je bila u više navrata restaurirana jer je neprestano u funkciji za vrijeme pogreba i drugih obreda.

Umjetnički radovi na groblju

Na cijelom grobljanskom terenu nema velikih arhitekturnih grobnica, već prevladavaju podni jednostruki ili dvostruki grobovi obloženi kamenom, mramorom ili ukrašeni stelom ili skulpturom. Mnoge skulpture na groblju djelo su kipara Ivana Rendića, nastale uglavnom u drugoj fazi njegovog rada (1900. - 1925.). Za njih je tipičan secesijski duh i naglasak na arhitekturi. Mnoga su ostala dijela napravili lokalni riječki i sušački kipari i klesari, kakvi su bili Rude i Vinko Matković, klesarska obitelj Širola, Antonio Marietti i drugi.

Uvažavajući povijesno-umjetničku važnost cjeline groblja Trsat Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo je rješenje kojim groblje dobiva status kulturnog dobra, i to za početak 2003. godine upisom u listu preventivno zaštićenih, a potom od 23. ožujka 2006. godine Klasa: i Klasa: UP-I°-612-08/06-06/0181, ur.broj 532-04-01-1/4-06-2 upisom u listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.