Počeci
groblja Kozala sežu u 1781. godinu kada je izvršen prvi otkup zemljišta za potrebe uređenja groblja izvan naselja.
1793. godine otkupljeno je veće zemljište – napušteni vinograd u vlasništvu augustinaca, a kako su rasle potrebe, nastavilo se s otkupom zemljišta, da bi 01.12.1838. godine blagoslovom „zemlje za pokoj vječni“ groblje je bilo službeno otvoreno i predano Riječanima na uporabu.
Pravilnik o sahrani
Od ljeta 1871. godine groblje ima čuvara kojem je između ostalog zadatak bio da od 01. siječnja 1872. godine nadalje vodi Knjigu ukopa (Libro di Registro) prema Pravilniku o sahrani napisanom prema instrukcijama glavnog gradskog liječnika - primarijusa dr. Francesca Gelcicha. Propisano je vođenje evidencije na osnovu valjanih dokumenata o smrti, grobovi moraju biti označeni kamenom pločom, čiji se projekt, odobren od gradske uprave, prilaže čuvaru na uvid. Svi se grobovi moraju držati uredno zacrtane linije ukopa na području groblja za čije je generalno uređenje od 1872. godine bio zadužen civilni inženjer Antonio Deseppi.
Kapela sv. Mihaela
Ulazni kompleks grobljanske kapele sv. Mihaela nažalost je stradao tijekom bombardiranja Rijeke u II. svjetskom ratu.